Аутор Mace Macka у понедељак, март 26, 2012 у 11:32по подне ·
Pred crkvom
Jedno dete malo
Ozbiljno me zapitalo,
Ti se krstiš kao mama
Ona tako u crkvi I kući.
Zbunih se al rekoh,
Tako je čedo milo.
Pogleda me I reče,
Tata kleči kad se moli.,
Sad ja dete pogledah,
Zlatno milo svo je živo.
Ugleda kucu,
Otrča za njom,
Da se igraju jure.
Ostadoh tako
Da pitam sebe
Zašto nekom
Hrist,Alah,Buda Manitu….
Kada ista čuda čine
Stvaraju nas,
Imamo
Ruku, nogu , glavu,
Imamo I dušu.
Iste su nam,
Čiste ili zle.
Ubijamo se,
Mrzimo,
Volimo.
U iste svere idemo,
Vrtimo se u krug,
I stalno pitamo,
Šta je starije,
Mućak ili jaje?
Dobrotu prizivamo,
Zlo izazivamo.
Gde se ono nalazi,
U nama ili u Vama?
Ko nam oduzima ili daje saznanje?
Vere kažu kroz Boga
A mala mi postavi pitanje
kroz koga?
pogledah u nebo
gore pravo,
pa prozborih sebi
o Bože pomozi
tvorče moj
bilo koj
hvala ti do neba
I od neba
Primi hvalu,
I zahvalnost
Što me stvori,
Što mi dade
Zrnce tebe.
Ja maloj odgovor nedadoh
Jer neznadoh
da na zašto
odgovorim zato
Нема коментара:
Постави коментар