autor Macemacka
nisi nam data
od roditelja
posudismo te
od naše dece
tvorac nam dade
par
izgubismo se u njemu
gramzivo
ne ostavljamo
ti ništa
razdiremo grudi
prevrćemo utrobu
a ti mati
poput vode
nežnija od svega
jača od stene
brižljivo se nadaš
progledaće
tvoja deca
shvatiće
da su najlepša
svetlosna jutra
polja puna
ravnih duga
bistrih potoka
tišine
travke
mirne
na svetlu
..
majko zemljo
oprostila bi
što smo
otišli tako daleko
svoje mozgove isključili
zaboravili
na svoje telo
šta nam govore
osećaji
snovi
ehhh..
kad bi
mi u tebi i sebi
shvatili
nisi nam data
od predaka
ne postojiš
zarad nas
trošimo te
nepitajući
nerodjene
de će...

Нема коментара:
Постави коментар